Nevjerojatna priča o nevjerojatnom čovjeku

February 08, 2018  •  Leave a Comment

Ovo je priča o velikom fotografu. Ustvari, o velikom čovjeku. No, najtočnije bi bilo reći da je priča o čovjeku koji misli da može, a ustvari i može, promijeniti svijet. Onaj svijet koji ga okružuje, koji mu je blizak. On je Sebastião Ribeiro Salgado Júnior, brazilski fotograf rođen 1944. godine. I dok pišem ovo, još uvijek povremeno brišem suze koje su rezultat filma The Salt Of The Earth. To je vjerojatno i rezultat nekih Salgadovih izjava. Pogledajte i trailer.

- Ono što mi se najviše gadilo je bilo vidjeti koliko mržnja može biti zarazna. Naša je povijest, povijest ratova. Povijest bez kraja – kaže Salgado.

Doista, u ovih je nekoliko rečenica sažeo puno toga. Ove rečenice rezultat su njegovih fotografija, radova koji su prošli cijeli svijet. Radova i projekata koji su epski. Dok gledate te fotografije, bilo ljudsku patnju, ljude koji mu umiru pred očima, bilo sretne obiteljske trenutke. Sve te fotografije kao da su žive pred vama, kao da imaju neku dimenziju koju malo tko može stvoriti. Jednostavno nešto neopisivo. Ako vam netko kaže da se fotografija ne može smatrati umjetnošću, svaka će njegova fotografija biti najbolji demantij.

Film je ovo koji definitivno nije za one slabog želuca. Naime, Sebastião Salgado prošao je doslovno cijeli svijet, bio u više od 120 država, tako da možete vidjeti fotografije ljudi u svakakvim životnim neprilikama, ljude s kojima je on živio. 1994. i 1995. godine bio je i na prostorima bivše Jugoslavije, snimio fotografije kojih se oni akteri koji su prouzročili takvu štetu ljudima mogu samo sramiti, jednako kao i u bilo kojem drugom ratnom stanju gdje nastradaju nedužni.

Očekivao sam film u kojem će prevladavati mirniji tonovi, ali emocije koje možete vidjeti na Salgadovom licu i fotografije koje prate sve, doista vas ne mogu ostaviti ravnodušnima. Još dok je njegov otac pričao o tome da je Sebastião bio jedini njihov sin, uz još sedam sestara, pa o tome kako je išao na studij, na kraju i završio Ekonomiju, bilo je jasno da se radi o posebnom čovjeku. Njegova je životna priča jako zanimljiva, nakon napuštanja Brazila, provodio je vrijeme u Parizu, pa Londonu i putovao po afričkim zemljama u poslovima za Svjetsku banku. Sve je to rezultiralo velikim umjetnikom i još većim čovjekom. Naime, sam kaže da je njegova žena Lélia Wanick kupila fotoaparat za neke svoje potrebe, a na kraju jedini tko je bio najviše oduševljen tom investicijom bio je upravo Sebastião. Tu je fotografska priča krenula, te ključne 1973. godine. Obzirom da je jako dobro znao afričko područje i brojne probleme, želja za fotografiranjem došla je sama od sebe. A njegova volja i želja nimalo i ne čudi jer treba uzeti u obzir da je oduvijek bio aktivist, borac za prave stvari.

Rođen u brazilskom Aimorésu odrastao je na obiteljskom imanju, nisu imali velike brige. Da bi vremenom imanje i sve što ga okružuje jednostavno propalo. Od nekadašnjih šuma ostala je samo tvrda zemlja. Sve je nestalo. No, kako je njegov otac zdravstveno bio slabiji, on i Lélia odlučili su se vratiti tamo gdje je sve i počelo, pa je njoj i pala ideja na pamet – idemo posaditi drveća. Rezultat svega toga je da je danas ogromna zemlja tamo ispunjena drvećem, sve je opet živnulo. I to je upravo ono o čemu Sebastião i govori, na toj je zemlji počeo svoj život, a tu ga i želi završiti. Magični životni krug.

O samim radovima Salgada moglo bi se pisati danima i danima, ali ne vidim neku veliku poantu u tome da prepričavam ovdje takve stvari. Sve one koje zanimaju takvi dijelovi, lako ih mogu pronaći na Wikipediji i drugim internetskim kanalima. Film The Salt of the Earth izašao je 2014. godine, a redatelji su Wim Wenders i Juliano Ribeiro Salgado, Sebastiãov sin. Kroz film možemo pratiti i odnos otac-sin, a nažalost i neke negativnosti kao rezultat stalnih putovanja, tu je i tužna priča o drugom sinu i njegovoj bolesti, ali isto tako i velika borba da oni kao obitelj maksimalno uživaju... Ukratko, jedna prava obiteljska priča, koja govori o zajedništvu i borbi za prave stvari, ali nažalost koliko god su namjere dobre, toliko je i problem što nas u nekim trenucima ne okružuju dobri ljudi. Upravo takvi manje dobri ljudi rezultiraju ikonskim fotografijama, fotografijama koje govore više od 1000 riječi, onima na kojima vidimo brojne emocije, tugu, sreću... 

Za kraj bih samo još dodao malo svojih dojmova u nekoliko redaka. Teško je neke stvari opisati, ali ću pokušati. Ja jednostavno obožavam ono što radim, ali to već uostalom i pretpostavljate. Nema boljeg osjećaja od onoga dok snimite nešto, obradite i onda gledate minutu-dvije i imate osjećaj da je ta fotka oživjela. I onda si ponosno kažem – evo, zato se baviš ovim poslom! Jer doista, to su stvari koje nas hrane i koje nas samo guraju naprijed.

Fotke koje snima Sebastião Salgado nešto su čemu svi mi težimo, ako smo pritom u ovom poslu zato jer živimo za njega. Međutim, mnogi od nas neće biti u prilici snimiti takav materijal, prvenstveno zbog samih nemogućnosti posjete određenim lokacijama, ali to nas sve skupa i ne treba zabrinjavati. Ako na te fotografije gledamo samo kao na medij fotografije, onda one doista predstavljaju pravu umjetnost. Na njima dominira odlično svjetlo, tehnička savršenost. No, mislim da ćemo svi mi u konačnici biti više sretni ako nikada i ne snimimo takve fotografije, pritom mislim na ove negativne, po afričkim zemljama, ratnim područjima... Svakako pogledajte film ako niste, a nakon tih sat vremena i 50 minuta vjerujem da ćete se svako malo zapitati o raznim stvarima. Jer teško je riječima opisati jednog ovakvog velikog čovjeka i njegovu životnu priču.


Comments

No comments posted.
Loading...

Subscribe
RSS