Zabranjeno pušenje, fotografija i ja

March 05, 2014  •  Leave a Comment
Kako je to fotografirati za bend Zabranjeno pušenje? Kako? Kod samog tipkanja ove prve rečenice sam se naježio. Eto kako! Svi mi imamo svoje najdraže bendove, glumce, osobe koje nas motiviraju i slično. Moj je najdraži bend Zabranjeno pušenje, bend koji iznimno cijenim i poštujem, bend koji je ostavio neizbrisiv trag na regionalnoj glazbenoj sceni. Ukratko, za mene nema boljeg od spomenutog. Uspone benda gledam kao uspone, a padove (npr. meni manje dobra pjesma) isto tako pokušavam gledati kao uspone. Tako je to s glazbom. Dakako da postoji niz drugih kvalitetnih domaćih i stranih, ali kao što sam već rekao, svi mi imamo svoje favorite.
 
 
Stoga možete zamisliti kako je to kada veliku ljubav prema bendu pretočite u to da budete njihov službeni fotograf. Zadnji nastup koji sam radio za bend bio je veliki koncert u Sarajevu u dvorani Skenderija 28. prosinca 2013. godine. Prije toga sam isto tako radio nekoliko koncerata, od čega bih izdvojio beogradski, ali smatram da je ''plafon'' kada za benda radite koncert u njegovom ''rodnom'' gradu. Seju Sexona (Davor Sučić) iznimno cijenim i kao glazbenika i kao čovjeka, jednako kao i druge članove benda, tako da je pravo zadovoljstvo fotografirati sve njih. Fotografije možete pogledati na službenoj internetskoj stranici benda.
 
Važnost pripreme
 
Mislim da sam u uvodu dovoljno pisao u formi ''ja, ja i ja'', pa bih se dalje želio osvrnuti na dijelove koji su vezani za prednosti koje donosi posao službenog fotografa. Posao fotografiranja koncerta sam je po sebi izazova. Nikada u pravilu ne znate što će vas očekivati od rasvjete na koncertu. To je u principu jedino što me zanima – da je rasvjeta dobra, da tako mogu biti još kreativniji. Zabranjeno pušenje u prosincu je imalo mini-turneju, gdje je na svakom velikom koncertu korištena ista rasvjeta, tako da sam kroz snimke na YouTubeu mogao otprilike vidjeti što će me čekati. Plus, bend dovoljno dobro poznajem da znam što mogu od njih samih očekivati. Priprema je važna, a kroz pola sata proučavanja možete saznati puno toga i olakšati si posao.
 
 
Prema Sarajevu sam krenuo dan ranije. Što ponijeti? Pitanje je to koje se stalno mota po glavi, a uvijek si pokušavam reći – uzmi samo ono što imaš i izvuci maksimum iz toga. Radi se o tome da svatko od nas uvijek može ponijeti XY stvari, ali možda 90% njih uopće i neće koristiti. Odjeća mi nije nikakav problem, ona je ovdje sporedna, jer ako zaboravim neku majicu, nije problem – mogu kupiti novu. No, ako zaboravim neki objektiv ili baterije, to je već problem. Stoga uvijek prvo detaljno pregledavam foto opremu i nju spremam, a onda za odjeću već lako ide.
 
S obzirom da sam u Sarajevo došao dan prije, to je dalo dovoljno vremena da još jednom sve isplaniram. Sami dan koncerta je nešto za što svi fanovi žive. :) Prednost fotografiranja za bend je ta što imate pristup praktički non-stop, od tonske probe, do svega ostalog. Već na samoj tonskoj možete vidjeti kako će se rasvjeta ponašati, gdje se možete smjestiti i slično. Ujedno možete pitati članove benda ako će im smetati da bude XY udaljeni od njih i fotografirate. Naime, nikada ne znate kako tko reagira na fotoaparat, pa je uvijek dobro provjeriti ove neke sitnice.
 
 
Važnost fotografija
 
Prednost ovog velikog koncerta bila je ta što je na njemu bila i starija postava benda, koja je odsvirala nekoliko pjesama. Svi su oni za brojne fanove živuće legende, tako da je velika prednost kada kao fotograf imate pristup svemu. Takve fotografije imaju svoju veliku dokumentarističku vrijednost, jer vidjeti npr. Zenita Đozića, Muju Snažnog, Dadu Džihana i drugo društvo na pozornici je od neprocjenjive vrijednosti. Plus, možete njihove pripreme za koncert snimiti i prije u back stageu. Takve fotografije možete snimiti jedino vi, jer imate pristup prostorima u koje drugi ne mogu.
 
Na većim koncertima fotografi običnu mogu fotografirati nekoliko pjesama na početku. Nisam siguran da li je ovdje vrijedilo takvo pravilo, jer neki su fotografi otišli, što je uglavnom slučaj s fotografima iz agencija, koji snime ono što im treba i to je to. Dakako da oni nemaju potrebu ostati cijeli koncert. Neki su i poslije fotografirali. No, smatram da je jedna od većih prednosti kada fotografirate koncert upravo ta što možete biti cijelo vrijeme ''odriješenih ruku'' i fotografirati. Uglavnom se i pokaže da rasvjeta tek poslije zasja u svom punom sjaju i onda se lakše dobiju atraktivnije fotografije u kombinaciji s raspoloženim bendom.
 
 
Fotografije s pozornice
 
Možete se popeti i na pozornicu i fotografirati druge članove benda, npr. bubnjara koji je uvijek udaljen. Ipak, to što netko radi kao službeni fotograf ne daje mu za pravo da se postavlja iznad drugih. Na kraju krajeva, svi smo mi ovdje samo da zabilježimo trenutke, jer prave zvijezde su na pozornici. Stoga, kroz dosadašnju praksu, uvijek treba pitati zaštitare ako se možete popeti na pozornicu, a ako oni kažu da ne možete, probajte im objasniti da fotografirate za bend. U većini slučajeva tada kažu da možete, a ako ne vjeruju, možete pozvati nekoga, npr. menadžera, da potvrdi vaše riječi. Onda ste mirni i možete fotografirati s pozornice. Ako ste se popeli na pozornicu, ovdje isto tako trebate biti oprezni. Koliko je god moguće – probajte se što manje nametati. Iako, ovo je samo moje mišljenje, jer postoje i fotografi koje se vole nametati.
 
 
S pozornice se mogu dobiti odlične fotografije benda u elementu i aktivne publike, fotografije su to koje su jako upečatljive, a svaki ih bend može dobro iskoristiti za svoju promociju. Mediji vole takve fotografije, a vole ih i svi drugi. Posebno smatram da su upečatljive fotografije s kraja koncerta, kada se bend pokloni publici, a ona euforično plješće. Još ako se nađem u kadru skroz iza, po mogućnosti popeti na dio gdje je bubnjar, dobijem ono što želim.
 
Stalno treba biti na oprezu
 
Spomenuo sam u početku prednosti s tonske probe. Znao sam da će jedan do gostiju biti Mile Kekin, isto kao i Halid Bešlić. Kroz razgovore prije nastupa sam otprilike saznao i kada će se oni popeti na pozornicu. Zamislite da u tom periodu negdje pijete pivo ili ste udaljeni i skroz na kraju dvorane snimate neke druge stvari, a pjesma počinje. Dok se vratite do pozornice, možda će pjesma već i proći, a nećete dobiti fotografiju koju ste trebali imati. Stoga treba ovaj dio dobro isplanirati i otprilike znati kada će se što dogoditi. Ako radite za bend, ovakve stvari jednostavno morate imati, dok ako radite za neki medij, možda njemu i nisu toliko nužne takve fotografije.
 
 
Uz glavnu zvijezdu, pjevača, treba zastupiti i ostale članove benda. Ipak, problemi nastaju kada je zapravo rasvjeta kvalitetna jedino na pjevaču. Ponekad je gotovo nemoguće dobiti zadovoljavajuće fotografije drugih članova benda. Dio je to na koji se također treba naviknuti i jednostavno trebate čekati da rasvjeta obasja nekog člana benda i onda možete kliknuti. Postoji opcija da prije koncerta s osobom za rasvjetu pokušate dogovoriti neke dijelove. No, uvijek si probajte postaviti pitanje – biste li voljeli da se drugi miješaju u posao koji najbolje znate?
 
Da ne bih više dužio, svaki posao sa sobom nosi određenu odgovornost. Ako znate fotografirati koncerte, onda će vam posao službenog fotografa samo donijeti ugodno s korisnim. Jedina je razlika što ovdje imate ''povlašten'' status i možete zapravo tako snimiti i puno atraktivnije fotografije, nego kada smijete snimati npr. samo prvih 10 minuta.
 
 
Potrebno je obuhvatiti svakog člana benda pojedinačno, ako je moguće zbog rasvjete, fokusirati se što više na pjevača. Onda fotografirati pjevača u interakciji s bendom i publikom. Potom s pozornice obuhvatiti bend i publiku. Poslije fotografirati iz publike, da se vidi publika i bend. Potom otići na kraj dvorane ili se popeti na višu poziciju, ako je moguće, te obuhvatiti da se vidi masovnost publike i bend. Ovako na prvu, to su fotografije koje volim obuhvatiti. Svaki fotograf ima neke svoje načine i ovdje ne postoji ''ispravan'' način ili ''neispravan''. Svatko snima ono što želi i zna zašto to radi. Uz to što morate razmišljati kao fotograf, morate razmišljati i kroz prizmu marketinga i medija.
 
 
Što nakon?
 
Koncert je završio. Što dalje? Dok velika većina ide u daljnji provod, vi ćete uglavnom doći u smještaj i krenuti s prebacivanjem fotografija i njihovom obradom i pripremom za objavu. Bez obzira gdje i za koga radim, uvijek volim prvo prebaciti fotografije na računalo. Otvoriti ih u nekom od programa i proći XY fotografija i s 5 zvjezdica označiti one koje su prošle odabir. Njih onda prebacim na desktop i spremne su za obradu idući dan. Još dok je koncert ''svjež'' volim proći kroz fotografije. Idući dan rijetko kada prođem još jednom sve fotografije i pogledam ako sam možda izostavio neku kvalitetnu.
 
 
Pitanja za vas: Fotografirate li koncerte? Kakve koncertne fotografije najviše volite? Jeste li doživjeli ikakve neugodnosti kada ste fotografirali na koncertima?
 

Comments

No comments posted.
Loading...

Subscribe
RSS
Archive
January February March April May June July August September October November December (1)
January February March April May June July August September October (1) November December
January February March April May (1) June July August (2) September (1) October November (1) December
January (3) February (4) March (5) April (1) May (2) June (1) July (1) August September October November December