Fotografiranje - jedini posao ili ''fuš''?

July 21, 2015  •  2 Comments

U životu ponekad moramo odlučiti što želimo kada je posao u pitanju. U ovome je slučaju dvojba sljedeća: hoće li netko raditi samo kao fotograf ili će to biti dodatan izvor prihoda? Nadam se da bi tekst iz nastavka mogao poslužiti kao dobra motivacija.

Još tijekom srednje škole i studiranja radio sam razne poslove, ali uvijek samo u struci, novinarstvu i PR-u. Imao sam sreću da ne moram raditi posao koji ne želim, samo zato da bih zaradio novce. Poslije sam na fakultetu krenuo i fotografirati, pa sam se totalno posvetio edukaciji i napredovanju. Naravno da je svaki početak težak, moj je bio i još teži jer nije bilo osoba koje bi mi mogle pomoći. U ovom poslu dosta kolega sve zna (u prijevodu: ako nešto i pitaš, počet će pametovati i neće ti na kraju ni pomoći), pa sam i dan danas zahvalan YouTubeu, raznim knjigama i drugim materijalima. Mislim da je to za većinu dobra polazna točka, uz najveći dodatak prakse.

''Oprema nije važna''. A-ha.

Da se vratim na samu tematiku. Želio bih iznijeti prednosti i nedostatke toga kada vam je fotografiranje jedini posao. Najveća je prednost definitivno ta što dobrim dijelom ovisite sami o sebi, imate puno prostora da ulažete u daljnju edukaciju i napredovanje. Jedino na što ste fokusirani isključivo je posao koji volite, za koji živite od 0 do 24 sata i u koji ulažete jako puno energije.

Nisam pobornik onih koji kažu ''oprema nije važna'', to možda vrijedi u 10 posto slučaja. Oprema je itekako važna ako želite klijentu isporučiti maksimalnu kvalitetu fotografije. Lako se može u Photoshopu/Lightroomu od ok fotke izvući super fotka, ali ako sama sirovina nije kvalitetna, onda je sve daleko teže. Ja sam krenuo od nule, a kako su dolazili poslovi, tako sam ostavljao novce sa strane i čuvao za bolju opremu. Danas imam najbolje objektive iz klase i tijela, jednako kao i dodatnu opremu. Računica je sljedeća: kvalitetno full frame tijelo košta oko 25.000 kuna, bljeskalica 3-4.000 kuna, dobri objektivi su skuplji od 10.000 kuna. Dakle, u početku je puno troškova. Ako osoba želi raditi kvalitetnu postprodukciju, tu treba nadodati još desetak tisuća kuna za računalo. Naravno da osoba neće ulagati u sve navedeno ako nema dobro predznanje (što će nekome Ferrari ako ne zna ni Škodu voziti?), a nije ni uvjet da odmah ima sve, ali upustiti se u fotografiranje vjenčanja s kit objektivima baš i nema smisla. Na kraju će se netko zadovoljiti takvom razinom fotografija, a to znači samo jedno - osoba će ostati ''fušer'', dok je ne pregaze nove generacije koje će se truditi i nuditi bolji materijal. Zato je bolje ići korak po korak, da se koristi postojeća oprema tamo gdje se može koristiti. Poslije se lako cijela priča nadograđuje. Rastom fotografa će rasti i njegovi apetiti. To je pravi put da se hobi pretvori u jedini posao.

Sam svoj gazda

Jasno je da većina kolega koje rade u ''fušu'' nemaju tvrtke, nego rade na ugovore i slično. Kada radite samo ovaj posao, onda morate imati svoju tvrtku, knjigovodstveni servis (možete ovaj dio i sami voditi ako naučite), državi plaćate doprinose i slično. To stvara dodatne troškove, ali ste barem sam svoj gazda. Za mene fotografiranje trenutačno ne može i neće biti nikada fuš, jer ako je tako, onda se neću ni baviti ovim poslom. Naravno da se nikada ne zna što može donijeti sutra, ali zadnji atom svoje snage ću dati i dajem da uspijem u ovom poslu i od toga neću odustati. Vjerujem da je tako kod većine kolega. To je prednost toga kada ste sam svoj gazda - borite se do kraja!

Kada imate svoj posao, a u fušu fotkate, onda imate i ovdje dosta olakšica. Glavna je ''olakšica'' ta što imate svoje radno mjesto u XY tvrtki, prijavljeni ste, staž ide, nemate brige po pitanju plaće. Plus, u fušu si možete zaraditi dobre novce. Nedavno sam upoznao baš jednog fotografa koji radi po ovom principu, od ponedjeljka do petka radi za jednu tvrtku, a subotom fotografira vjenčanja. Fotografiranje kao takvo ga ne zanima previše, ali ga zanima dodatan izvor prihoda. Nije mi to baš uvijek ugodno čuti, zato jer jako volim ovaj posao, ali to i nije nešto ''pogrešno''. Čovjek se snašao, ali sam isto tako uvjeren da bi radio tri puta kvalitetnije i više uživao da se samo ovom poslu posvetio i počeo širiti svoju poslovnu mrežu.

Uživanje u poslu

Znao sam u razgovoru s nekim klijentima čuti kritike poput onih da su čekali predugo fotografije. Uglavnom se radi o fotografima kojima je ovaj posao fuš. To me iskreno i ne čudi, jer ako osoba radi negdje i još za vrijeme svog slobodnog vremena mora obrađivati fotografije, naravno da rok isporuke neće biti tako brz. No, kada osoba radi samo ovaj posao, može se zaista maksimalno fokusirati i posvetiti obradi. Stoga smatram da bi svi potencijalni klijenti za bilo koji posao i trebali gledati da prvenstveno angažiraju osobu koja se samo tim poslom bavi. Mislim da je opravdano od takvih fotografa i očekivati reprezentativan materijal, ako su sami uvjeti za snimanjem na terenu povoljni.

Dnevno u prosjeku obradim oko 200-250 fotografija, a mislim da je to dosta impresivna brojka, radno vrijeme mi bude i duže od osam sati, ali to mi uopće ne smeta, uživam u svakom kliku koji mi dodatno uljepša fotku. Nema ljepšeg osjećaja nego se zabuljiti u 3 ujutro u neki video od fotografa koje cijenim i uživati u lakoći kojom sve objašnjavaju. Ovakav ''luksuz'' neki si nažalost ne mogu priuštiti. Ako jednom i prestanem ulagati u svoje znanje, to onda postaje kritična točka, točka u životu kada je nešto potrebno mijenjati. 

''fotograf'' ili fotograf

Prije su mi se frendovi znali čuditi da se samo ovim bavim, ali kod mene su dvije opcije - ili sam 100 posto u ovom poslu ili me nema uopće. Ljudi se općenito začude kada čuju da se može samo i od fotografiranja živjeti. Hrvatsko tržište nije veliko, ali mislim da je sasvim dovoljno veliko da ispuni apetite fotografa koji bi mogli samo od toga živjeti. Ovdje posebno mislim na one kojima je fotografiranje dodatan izvor prihoda. To je i dobar način da se struka regulira, a jasno je da je Hrvatskoj potrebno neko društvo fotografa, koje ima stvarnu moć. Uostalom, danas su svi ''fotografi'', ali zato se oni pravi fotografi uz postojeće znanje i sposobnosti mogu istaknuti.

Fuš ili totalna posvećenost fotografiranju? Dvojba naravno nije uvijek lagana, ali ako vremenom osoba stekne određene reference i dobije dobre kritike, onda smatram da je samo jedna opcija u igri - totalna posvećenost fotografiranju! I život će biti ljepši. :)


Comments

Vedran Tolić
Moja su iskustva drugačija, ali naravno da ništa iz teksta nije univerzalno. :) Znam dosta primjera gdje su neki čekali po nekoliko mjeseci isporuku fotografija, samo zato jer je fotografu ovo bio ''fuš''. Vjerujem da ima i puno obratnih primjera, ali na kraju krajeva, sve to dugoročno ''brendira'' i ''etiketira'' fotografa, bilo to pozitivno ili negativno.
Nije bitno(non-registered)
Imam jednu zamjerku na tekst. Iz mog iskustva full time fotografi su upravo ti koji kasne s isporukom fotografija a ne part-time fotografi ili vikend fotografi kako ih neki zovu.
Znam puno vikend fotografa koji od ponedjeljka do petka rade nešto drugo a vikendom fotografiraju vjenčanja i svi isporučuju fotografije u nekom razumnom roku (do 2-3 tjedna).
Niti jedan full time fotograf kojeg znam, a znam ih puno, ne isporučuje fotografije vjenčanje za manje od mjesec dana.
No comments posted.
Loading...

Subscribe
RSS
Archive
January February March April May June July August September October November December (1)
January February March April May June July August September October (1) November December
January February March April May (1) June July August (2) September (1) October November (1) December
January (3) February (4) March (5) April (1) May (2) June (1) July (1) August September October November December