Biokovo - dalmatinska ljepotica koja oduševljava

August 10, 2016  •  Leave a Comment

Već nekoliko godina s makarskih plaža gledam prema Biokovu, svaku godinu sam si govorio ''idem obavezno'', ali nikako da odem. Sve do sada! Konačno sam posjetio Park prirode Biokovo. Iz centra Makarske smo se uputili prema njemu, do samog ulaza ima desetak minuta vožnje, a onda kreće avantura. Ulaz smo platili 50 kuna, a ako ćete raditi za neki medij i slično, onda se najavite i imate besplatan ulaz. Prije odlaska svakako pratite vremensku prognozu.

Sami početak ove male avanture bio je sam po sebi odličan jer smo ugledali konje, a naravno da sam iskoristio priliku da snimim fotografije. Išli smo u 6 ujutro, nije bilo baš ljudi putem, a poslije kada sunce počne pržiti se znaju stvarati velike kolone auta, a obzirom da u traku stane samo jedan automobil, svakih 100-150 metara su napravljena ugibališta, tako da vozači moraju ići naprijed/natrag kada nalete na drugi automobil. Stoga prilikom vožnje treba biti maksimalno koncentriran, jer nije jednostavno. Ako malo pogledate oko sebe i shvatiti da se npr. desno od vas nalazi provalija dubine od valjda jednog kilometra, onda je jasno da ćete paziti na svaki milimetar.

Od samog ulaza do najvišeg vrha Sveti Jure, koji je na nadmorskoj visini od 1762 metra imate oko sat vremena vožnje automobilom, a oni koji idu pješice imaju više od 40 planinarskih staza na raspolaganju koje vode do vrha. Za one najhrabrije penjače je ruta Makarska – Veliko Brdo – Križice – Štropac – Duboki dolac – Babina Vrklja – Sv. Jure, a uspon do vrha traje 7 sati na teškoj stazi. Gore mi je bilo super što sam sreo i jednog biciklista, pofotkao ga, a kroz razgovor sam shvatio da je on bio slovenski reprezentativac u futsalu, tako da zajedničkih tema nije nedostajalo obzirom da jako volim taj sport. Biciklom od početka do vrha treba malo manje od dva sata, a on kaže da i nije tako teško jer nije sve uzbrdica. Sreo sam gore i simpatičnu ekipu u nekom vatrogasnom kombiju ili što je to već, iskreno im se divim kako su se uopće usudili u njemu voziti do vrha.

Općenito volim prirodu, tako da mi je ambijent Biokova bio jako zanimljiv. Na vrhu Vošac ima i jedna kamena kuća, izgleda tako maleno i udaljeno na početku, a kada sat-dva poslije shvatite da se nalazite upravo gore kod kućice, osjećaj je odličan. Čak bih rekao da mi je bilo puno ljepše doživjeti ambijent Biokova nego ga fotografirati jer fotografije ne mogu u potpunosti dočarati taj dojam, to kako je planina moćna. Ako se ide samo s ciljem da se fotografira, onda zaista treba jako dobro proučiti radove drugih kolega i općenito vremena kada se najviše isplati doći. Dok dolazite/odlazite putem ima puno stajališta na kojima imate lijep panoramski pogled prema Tučepima, Makarskoj i ostalim mjestima.

Na najvišem vrhu Sv. Jure nalazi se istoimena crkva, ona je rekorder u Hrvatskoj po tome na kojoj je nadmorskoj visini smještena. Sa službene internetske stranice izvadio sam puno podataka, a evo neki od najzanimljivijih iz kategorije ''jeste li znali'': jama Mokre noge (839 metara) najdublja je na Biokovu i četvrta u Hrvatskoj, čovjek je naseljavao Biokovo u prapovijesti, mnogo prije pojave pisma, na Biokovu se nalazi preko 87 crkava i kapelica, najstarije stijene na Biokovu iz gornjeg trijasa su otprije 220 milijuna godina, u Parku obitava pjegava crvenkrpica, jedna od najljepših europskih zmija, prelijevanjem hladnog zraka s Biokova nastaje poznati vjetar Bura, planina Biokovo uz Velebit najvažnije je endemsko čvorište za floru, do sada je na Biokovu utvrđeno preko 400 speleoloških objekata, Biokovo je najviša planina najbliža morskoj obali na Mediteranu, u Parku je zabilježeno 7 vrsta vodozemaca i 21 vrsta gmazova, Biokovo je dobilo ime po snježnoj bjelini, 19.550 ha planine Biokovo zaštićeno je i proglašeno Parkom prirode 1981. godine.

Nakon najvišeg vrha smo krenuli dalje. S vrha Sv. Jure nemate jasan pogleda na Makarsku, nego više na Zagoru, tako da smo se odlučili uputiti prema Vošcu. Već sam spomenuo kuću koja se tamo nalazi, a pogled je stvarno fantastičan. Baš odmori dušu. U kući je bio i jedan od volontera, s kojim smo se baš ugodno ispričali, a pokazao nam je i snimak kako u kući izgleda kada je zima. Vjetrovito, neprohodno, hladno. Ukratko, jako teško. Treba biti oprezan prilikom hodanja, jedan fulan korak i možete lako pasti, ozlijediti se i slično. Obzirom da sam poslovno bio u Makarskoj i da smo radili na otvorenom, a opcija posjete na Biokovo došla je iznenada, imao sam samo japanke, tako da vam je jasno kakva je muka bila hodati u njima. Svaku godinu na dnevniku budu vijesti ''potraga za turistima na Biokovu'' i uredno traju uvijek potrage, a to baš i budu takvi poput mene u japankama, koji se olako upuste u nešto. Iako mi i nije jasno kako se pogube kada je sve lijepo numerirano i možete se dobro orijentirati. No, bilo kako bilo, nezgodno mi je bilo u japankama, ali nisam htio propustiti priliku da ne odem na Biokovo i snimim neke fotografije. Ako imate želju posjetiti ovu dalmatinsku ljepoticu, a ujedno i mogućnost, onda nemojte razmišljati ni sekundu više nego se uputite u malu avanturu.


Comments

No comments posted.
Loading...

Subscribe
RSS
Archive
January February March April May June July August September October November December (1)
January February March April May June July August September October (1) November December
January February March April May (1) June July August (2) September (1) October November (1) December
January (3) February (4) March (5) April (1) May (2) June (1) July (1) August September October November December