Zenfolio | Vedran Tolić | Fotografiranje – sexy posao?

Fotografiranje – sexy posao?

July 12, 2017  •  Leave a Comment

Sjećam se kada je profesor Igor Kanižaj na Fakultetu političkih znanosti rekao da novinarstvo neki upisuju jer misle da je to ''sexy zanimanje''. Zato sam i uzeo ovakav naslov i posudio njegovu misao. Plus, dodao sam i sexy naslovnu fotku, tako da sam i pridobio vašu pozornost na narednih par minuta. Doista, laički gledano fotografiranje djeluje kao skroz ''sexy zanimanje''. Fotkaš, svi te vole, živiš lagodno, družiš se s poznatim ljudima. Onako baš neki high life. Totalno te briga za sve, ti si zvijezda. Čisti rokenrol.

Srce, ruke i lopata

Međutim. Veliko međutim. Fotografiranje je u stvarnosti jako daleko od svega toga. Od svih tih svjetala pozornice i reflektora. Iza fotografija koje se isporučuju stoji ogroman rad, jednako ogromno znanje, što na terenu što u postprodukciji. Nema tu baš nekog glamura, ali ima zato jako puno rada kao i u svakom drugom poslu.

Znate ono kada sportaši kažu da su se morali puno odricati da bi postigli to što jesu. To jesu floskule u principu, ali vjerujte mi da je tako kod mene kada je fotografiranje u pitanju. Tu je jako puno odricanja, pitajte samo moje prijatelje koliko sam izlazaka i druženja propustio zbog posla. U puno je drugih poslova jednaka situacija, a to stvarno znamo svi mi koji smo pokušali pokrenuti nešto svoje. Znate kako je, samo živite od fotografiranja i nije da vam je to fuš, onda vas netko zove 5 do 12 (a takvih ne manjka) i što onda – raditi ili se družiti? Kod mene je u početku gotovo poslovično vrijedilo ovo pravilo da bih odmah išao raditi. Iz današnje perspektive nije više tako, barem ne uvijek, jer sam svoj poslovni plan posložio i može se reći da radim manje, ali kvalitetnije poslove.

Lupino, može fotka?

Da se vratim malo na blještavilo i glamur. U Hrvatskoj je jedna od prvih poveznica  za poznate fotografe Stephan Lupino kod mladih generacija. Uglavnom se to svede na to kada negdje fotkate, pa vam kažu – Lupino, može fotka? Iskreno, ne poznajem baš Lupinov opus previše i nije mi bilo jasno zašto je netko poput njega stekao takav status u društvu. Međutim, kada sam vidio fotke koje je davno snimao u New Yorku moram priznati da sam se oduševio s njima. Priznat ćete da se u Hrvatskoj domaći poznati fotografi mogu nabrojiti na prste jedne ruke i oni možda i uživaju ta svjetla pozornice. No, kao što sam rekao, velika većina nije u tim krugovima, nego iza njihovih radova stoje litre i litre prolivenog znoja i često ni ne dobiju status u društvu koji zaslužuju.

Borba s egom

Nemojmo se lagati, danas su svi fotografi. Opet, nemojmo se lagati, to je naštetilo onima koji žive od fotografiranja. Koliko god će vas netko, pa i ja, uvjeravati u suprotno kod nekih situacija. Dakako da svatko tko živi od fotografiranja ima svoju ''bazu'' klijenata i slično, ali da nije ovakva pomama za fotografiranjem bilo bi još više posla za njih. Isto tako se nemojmo lagati, ali standardi vezani za fotografiranje u Hrvatskoj često budu na vrlo niskim razinama. Danas su lajkovi mjerilo, iako bih više rekao da su oni postali sinonim za pumpanje nečijeg ega (ponekad čak i mojeg, mislim da je to normalna reakcija ako vidim po nekoliko tisuća lajkova na mom radu). 

U nekim segmentima, kao što je vjenčana fotografija, mislim da dominiraju kvalitetni radovi i da su naši autori iznadprosječni u odnosu na ostale iz svijeta. Puno pratim ovaj segment, pa to stvarno i mislim, ali i tu je jako velika razlika u kvaliteti. No, lajkovi pune ego, a kada je ego do nebesa – onda je nekada kasno. Posebno ako volite slušati pohvale iz svoje okoline, od ljudi koje znate. Svi oni hvale naše/vaše radove, a ustvari to rade samo zato što smo im dragi. Onda se neki tako ulijene i misle da sve znaju o svemu, umjesto da nastave s napretkom. Zato i imamo situaciju da puno fotografa ostane na istom nivou kao prvi dan.

Kada dernek utihne

Ako netko odigra odličnu glavnu ulogu u nekom filmu koji je zaradio milijune, njegov će trag ostati dugoročno zapisan. Ljudi će ga poistovjetiti s tom ulogom, visoko će kotirati u društvu. Kada neki autor snimi prekrasnu fotografiju, on će isto tako ostaviti trag, ali nažalost samo privremeno. U novo doba se pojavio taj problem da se fotografije šeraju velikom brzinom, gubi se trag autora vremenom. Sigurno možemo svi mi prepoznati puno fotografija kada ih vidimo jer su nam se svidjele na neki način, ali isto tako sigurno za neke od njih ne možemo sa sigurnošću reći tko je autor. Daleko je to od onog rokenrola s početka teksta, jer što to sve vrijedi kada se netko divi vašoj fotki, a zapravo ni ne zna tko je autor.

Zaključak

Jasno je da laiku sa strane fotografiranje može djelovati kao posao/hobi u kojem uživate sav luksuz ovog svijeta, ali oni koji su u ovom poslu znaju koliko je teško nešto postići, posebno u Hrvatskoj. Stoga, koliko god je fotografiranje ''sexy'' na prvu, ako zagrebete ispod površine, vidjet ćete jako puno neprospavanih noći, stotine tisuća kuna uloženih u opremu, sate i sate provedene uz knjige, tutorijale i općenito edukaciju i još puno drugih faktora… Stoga, ako se želite baviti fotografiranjem jer vam to djeluje kao ''laka lova'', promislite još jednom. Ako vam je to samo sredstvo da lakše priđete curama u klubovima jer imate ''profesionalni aparat'' – slobodno. Međutim, sve je to kratkog vijeka, a onda ćete se naći u situaciji da ste izgubili godinu-dvije na taj dio, umjesto da ste radili nešto pametnije. 

Ukratko, ako u posao fotografiranja želite ući jer mislite da ćete preko noći postati zvijezda, onda bolje da još jednom promislite. No, ako želite dugoročno graditi svoju karijeru i napredovati, onda vam je pobjeda osigurana.


Comments

No comments posted.
Loading...

Subscribe
RSS